GALAKSIJA ZAVIRA - By Ankica Anchie Biskupović

Written By: Ankica Anchie Biskupović

Category: FANTASTIKA STORY

Competition: Global Poetry and Creative Writing Competition 2026

Ankica Anchie Biskupović, writing under the name GALAKSIJA ZAVIRA, presents a captivating fantastika story, "Galaksija Zavira," in the Global Poetry and Creative Writing Competition 2026. This enchanting tale transports readers to the boundless realms of the universe, where celestial beings harness the mysterious forces of light and darkness. Biskupović's narrative unfolds in a distant galaxy, weaving themes of unity, love, and resilience against the backdrop of cosmic wonder.

About the Work

"Galaksija Zavira" is a rich tapestry of imagination and emotion, narrated with a sense of wonder and eloquence. The story explores the delicate balance between light and dark, and the power of unity among diverse beings. Biskupović's vivid imagery and poetic style create an immersive experience, illustrating a universe filled with enchanting creatures and their extraordinary abilities to overcome cosmic threats through collective strength and harmony.

GALAKSIJA ZAVIRA

Original Submission by Ankica Anchie Biskupović

PLANETI /FANTASTIKA/ PRIČE

FANTASTIKA

GALAKSIJA ZAVIRA

Daleko, u beskrajnim prostranstvima svemira, gdje se zvijezde rađaju i umiru, a planeti plešu u ritmu tajanstvenih zakona, postojala je jedna magična galaksija - Zavira, koja je bila dom mnogim stvorenjima koja su vladala nevidljivim energijama, svjetlom i tamom.

U ovoj galaksiji, među milijardama planeta, postojale su tri vrste stvorenja koja su bila nevjerojatno posebna. Jedni su živjeli na planetu Lunaris, drugi na planeti Solara, a treći na planeti Vastra. Svaka od ovih planeta bila je okružena svjetlom koje je sijalo poput dragulja, ali najzanimljivije od svega bilo je to da su stvorenja koja su tu živjela posjedovala sposobnosti koje su se činile gotovo nemogućima za ljudsko razumijevanje.

Lunaris, planet tamnog sjaja, bio je dom Lunara, bića koja su ujedinila energiju mjeseca i svjetlost tame. Lunari su mogli putovati kroz vrijeme i prostor, osjećajući energiju svih zvijezda u svemiru. Imali su sposobnost komuniciranja sa zvijezdama, shvaćajući njihove tajne.

Solara, planet vruće zlatne svjetlosti, bio je dom Solari, stvorenja koja su obitavala u sunčevim zrakama i koristila ih za stvaranje i obnavljanje svijeta oko sebe. Solari su svojim riječima mogli stvarati svjetlost, toplinu i ljubav. Oni su čuvali ravnotežu u svemiru, obasjavajući sve tamne kutke svemira, donoseći život na svim planetama.

I na kraju, postojala je planeta Vastra, planet prepun tajanstvenih energija i plavetnila, dom Vastri, bića koja su upravljala vodama i emocijama. Vastri su mogli usmjeriti tokove rijeka, stvarati oceane, ali i upravljati emocijama drugih bića. Oni su bili čuvari duhovnog mira, balansirajući sve što je bilo u svemiru.

Jednog dana, zla zvijezda, Krothus, koja je bila zastrašujuće crna i bezdušna, približila se galaksiji Zavira. Krothus je u sebi nosio tamnu energiju koja je unosila smutnju, uništavala ravnotežu i stvorenjima galaksije donijela duboku tugu i nesreću. Njegova moć bila je tolika da su planeti Lunaris, Solara i Vastra počeli gubiti svoju svjetlost, a bića koja su tu živjela osjećala su kako im snaga slabi.

Tada je, iznad svih zvijezda, pred svim stvorenjima, došlo do posebnog okupljanja. Svi Lunari, Solari i Vastri okupili su se na međugalaktičkoj granici, gdje su njihovi svjetlosti bile najsvjetlije. Unatoč svemu, oni su znali da se jedino zajedništvom mogu oduprijeti moći Krothusa.

Lara, najmlađa Lunara, govorila je prvi:

„Krothus je nesigurnost, on je tamna sila koja uzima, ali nikada ne daje. Možemo li zajedno stvoriti svjetlost koja će ga odbiti?“

Oran, vođa Solara, odgovorio je:

„Mi donosimo svjetlost, ali ona nije samo u našem svjetlu. Svjetlost je u ljubavi koju nosimo. I samo kada naše svjetlo bude prožeto ljubavlju, moći ćemo osloboditi galaksiju.“

Elora, najmudrija Vastra, tiho je dodala:

„Ljubav i voda. Balans. Naša ljubav je poput rijeke, koja nije samo mirna - ona nosi snagu da preplavi i najdublje ponore. No, samo ako je sve povezano. Ako svi postanemo jedno, snaga će biti nepobjediva.“

I tako su se Lunari, Solari i Vastri povezali. Svaki od njih je koristio svoju jedinstvenu moć, ali sada su ujedinili svjetlost, energiju i ljubav. Lunari su poslali energiju kroz vrijeme, Solari su rasvijetlili svaki kutak galaksije, a Vastri su stvarali rijeke ljubavi koje su prolazile kroz sve. Zajedno su ispunili galaksiju čudesnom svjetlom koje je raspršilo tamu.

Krothus, koji je bio prepun mračnih misli i snage, nije mogao podnijeti tu nevjerojatnu energiju. Njegova tamna zvijezda počela je gubiti moć, a na njegovom mjestu ostala je samo zlatna svjetlost, kao podsjetnik na to da ljubav, svjetlost i ravnoteža uvijek pobijede tamu.

Krothus: (posljednji šapat)

„Kako ste to učinili?“

Lara: (s osmijehom)

„Jednostavno. Zajedno.“

I tako su se Lunari, Solari i Vastri vratili na svoje planete, ponosni na to što su spasili svoju galaksiju. Rijeke su ponovo tekle, zvijezde su sijale, a svjetlost i ljubav su obasjavali svemir. Svaka planeta bila je u miru, a bića koja su tamo živjela naučila su najvažniju lekciju: samo zajedno, u ljubavi i harmoniji, mogu održati ravnotežu svemira.

Nakon što su Lunari, Solari i Vastri ujedinili svoje moći i pobijedili Krothusa, mir je ponovo zavladao galaksijom Zavira. Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije, nova prijetnja počela je mijenjati ravnotežu. Rijeke su počele presušivati, svjetlost na planetama postajala je slabija, a tamna energija iz dubokih kutaka svemira počela je prijetiti ponovnim uništenjem svega što su stvoreni obranili.

Na planeti Lunaris, Lara, mlada Lunara, sjedila je u tišini, osjećajući nešto neobično u zraku. Osjećala je hladnoću u srcu, osjećala je prijetnju koju nije mogla objasniti.

Lara: (šaptom, pogledom usmjerenim prema zvijezdama)

„Nema mira… ne još. Ovdje nešto nije u redu.“

Zahvatila je zraku oko sebe, osjećajući njezinu hladnoću, ali nije bila sama. Iznenada, pred njom se pojavio Oran, vođa Solara, sa zabrinutim izrazom lica.

Oran: (pogledom u daljinu)

„Osjećam to i ja. Svjetlost koja nas je spajala, sada se gubi. Ovdje nešto novo dolazi, nešto mračnije od svega što smo ikada osjetili.“

Rijeka koja je prolazila kroz Lunaris, inače uvijek mirna i puna života, sada je bila smirena, poput tekuće staklene površine. Niti jedan val nije pucao, niti jedan šum je uznemirio tišinu. Činilo se kao da sama rijeka osjeća strašnu prijetnju.

Na planeti Vastra, Elora, najmudrija Vastra, osjećala je isto. Iz dubine oceana, pod hladnim svodom, išao je signal - vibracija koju su mogli osjetiti samo oni koji su bili povezani s emocijama svemira. Povukla je svoje prste kroz vodu, i sve je postalo jasno.

Elora: (tiho, za sebe)

„Njegov povratak... onaj koji stvara nesklad. Njegova sila je mračnija od svega.“

Na planetu Solara, Oran je odlučio poslati signal svim vođama. Trebali su se okupiti, jer je nova prijetnja bila jasna - Krothus nije nestao. On se transformirao. Iz tamne zvijezde nastala je nova sila, još moćnija i neuhvatljivija. Zvao se Nyx.

Nyx je bio stvoren od čistog, apstraktnog mračnog svjetla. Nije bio biće od materije; bio je energija, emocija, tamna magija koja se hranila nesigurnostima i strahovima svih bića. Nyx nije imao formu. On je mogao biti samo osjećaj - osjećaj panike, osjećaj tame, osjećaj gubitka.

Nakon što su Luna, Solari i Vastri osjetili njegov dolazak, okupili su se na međugalaktičkoj granici - točno na mjestu gdje su prije pobijedili Krothusa. Sada su znali da moraju učiniti nešto više. No, Nyx je bio opasan, i nije bilo načina da ga fizički zaustave.

Lara: (govori polako, uzdajući se u svoju moć)

„Ne možemo ga vidjeti, ali ga možemo osjetiti. Naša energija, naše emocije, mogu ga privući. Moramo iskoristiti našu snagu - ljubav, svjetlost, i ravnotežu.“

Tada su sve tri vrste stvorenja ujedinile svoje snage na način na koji nikada prije nisu. Luna, Solari i Vastri nisu bili samo entiteti iz drugih svjetova. Sada su shvatili da su dio većeg bića - svemira samog. Svojom ljubavlju, mudrošću i snagom, povukli su granice vremena i prostora.

Oran: (gleda prema dalekom horizontu)

„Ovo je naš trenutak. Sjedinjujemo svjetlost i tamu, ljubav i strah. Moramo ga prizvati, da bismo ga mogli uništiti.“

Njihova energija počela je obasjavati cijeli svemir. Njihove misli, njihova osjećanja, spajala su se u jednu valnu harmoniju. Lunari su slali svjetlost koja je sjašla poput stotina tisuća mjeseca. Solari su raspršivali ljubav koja je sijala toplinom i nadom. Vastri su puštali rijeke svjetlosti, koje su nosile osjećaj ravnoteže, prihvaćanja i duhovne snage.

I tada, u najdubljoj tišini, Nyx je došao. Njegova prisutnost bila je poput tame koja gutala zvijezde. Njegov oblik bio je poput valova mračnog dima, bez lica, bez tijela, ali osjećao se - duboko, snažno, neodoljivo. Iako su ga osjećali, stvorenja iz galaksije Zavira nisu se povukla. Zajedno, s jedinstvenom odlučnošću, stvorili su protusnagu.

Lara: (dizanje ruku prema tamnoj sili)

„Ovdje nema mjesta za tebe. Ovdje smo mi. Ljubav, svjetlost, i ravnoteža. Kraj tvojeg puta je sada.“

Nyx: (glas koji je bio poput odjeka svemira)

„Možda ste se uspjeli oduprijeti Krothusu, ali ja sam stvoren iz vaših najdubljih strahova. Vašim svjetlom hranim se, vašim nesigurnostima, vašim zabludama… Možete me zaustaviti, ali sam ja vaša stvarnost.“

No, tada, snaga ljubavi, svjetlosti i ravnoteže postala je prevelika za njega. U posljednjem pokušaju, stvorenja su podigla snagu svemira, spajajući sve emocije, energiju i svjetlost u jedan jedinstven val. On nije bio samo napad, nego otpuštanje - otpuštanje svih strahova, otpuštanje tame, otpuštanje nesigurnosti.

I tada je Nyx nestao, kao dim koji se gubi u svemiru.

Njegovo mjesto ostalo je prazno. Svjetlost se vratila. Rijeke su ponovo tekle, a galaksija Zavira bila je spašena, ali cijena je bila visoka - stvorenja su sada znala da ne mogu uvijek predvidjeti opasnosti koje dolaze. I samo zajedništvom, samo ljubavlju i ravnotežom, mogu održati ravnotežu u svemiru.

Kraj.

About the Competition

The Global Poetry and Creative Writing Competition 2026 by Hashtag Kalakar is a prestigious platform celebrating the art of storytelling. Writers from around the globe share their unique voices and literary expressions, contributing to a vibrant tapestry of creative works. The competition fosters a community of creativity, encouraging both emerging and established writers to explore the depths of their imaginations.

We extend our heartfelt thanks to Ankica Anchie Biskupović for sharing the mesmerizing tale "Galaksija Zavira" with us. Your contribution to the Global Poetry and Creative Writing Competition 2026 enriches the world of fantastika storytelling. May your narrative continue to inspire and captivate readers, reminding us all of the power of unity and imagination.

About Hashtag Kalakar

Hashtag Kalakar is a creative platform dedicated to providing artists, writers, singers and other creative talents with opportunities to showcase their work and reach wider audiences through competitions, features and creative initiatives.