Angie - By Ankica Anchie Biskupović
Written By: Ankica Anchie Biskupović
Category: Poetry
Competition: Global Poetry and Creative Writing Competition 2026
In the 2026 edition of the Global Poetry and Creative Writing Competition, Ankica Anchie Biskupović graces us with "Angie," a touching poetic exploration. As an entry in the Poetry category, this work delves into the intricate dance of memory, love, and introspection. Biskupović's poetry invites readers to ponder the complexities of human emotions and relationships, set against the backdrop of a universal conversation between two souls.
About the Work
"Angie" unfolds as a poignant dialogue between two voices, weaving a narrative rich in emotion and contemplation. The poem captures the essence of lost love and the enduring presence it leaves behind. With vivid imagery and a lyrical style, Biskupović explores themes of regret and remembrance, inviting readers to reflect on the transient nature of connections and the haunting echoes of past emotions.
Angie / Duet version
Original Submission by Ankica Anchie Biskupović
ANGIE
LETTERA A LEI / ANGIE:
Angie, mia Signora senza nome,
forse sei davvero andata via,
o ti sei soltanto nascosta meglio.
Forse ti ho persa io
ancora prima che arrivassi.
Ed è la verità più precisa.
Ci sono persone che perdono l’amore
come un ombrello in un taxi.
Solo che dopo,
il cielo li sommerge.
---
Sai...
Abbiamo messo un punto,
non come fine -
ma come granata senza sicura.
Aspettiamo solo quando esploderà.
A una cena sbagliata,
in troppo vino,
o in un profumo estraneo che assomiglia al tuo.
---
Il passato ti porta in giro come un pacco postale senza indirizzo.
Torna al mittente -
a me.
---
Angie,
perché camminavi come una risposta
ma parlavi come un punto interrogativo?
Perché avevi occhi che fanno male
quando li guardi troppo a lungo?
Perché profumavi di addio
appena qualcuno ti abbracciava?
---
Ti dissi una volta:
"Non vado da nessuna parte."
E tu dicesti:
"È la frase più spaventosa."
---
Da allora vado.
Verso qualcosa.
Verso il nulla.
Verso te negli altri.
---
I mattini sono, Angie, la pena peggiore.
Il letto non è più un letto -
ma un tribunale.
E io sono colpevole senza difensore.
Colpevole di non aver saputo dove dovevo tenerti:
tra i palmi?
nel petto?
nelle canzoni?
---
Angie...
Le mie bugie sono le più oneste.
Le mie debolezze le più desiderabili.
Le mie cadute - verticali!
---
Ma, se mai dovessi arrivare di nuovo,
anche solo come messaggio finito al numero sbagliato,
anche solo come pubblicità che non si lascia chiudere,
anche solo come errore nell’algoritmo del cuore...
Non andartene subito.
Bevi almeno un sorso di silenzio con me,
per sapere che non ho dimenticato la tua voce.
Perché nemmeno il dolore suona più uguale
quando non viene da te.
---
Firmato:
Colui che conosceva il tuo vero nome
ma preferiva dimenticarlo.
-l-~~~~~--
LETTERA A LUI:
"P.S. di Angie"
---
Senza nome, più senza nome di me,
la tua lettera mi è arrivata.
Tardi.
Come di solito accade con gli uomini che amano troppo tardi,
ma scrivono troppo presto.
---
Non mi hai persa quando sono andata via.
Mi hai persa quando mi hai guardata la prima volta
e non ti è tremata la voce.
---
Sai, io sono quella donna
che resta nella stanza anche quando se ne va.
Quella che tutti vogliono salvare,
ma nessuno chiede:
"E se ti fossi solo seduta a riposare?"
---
Ed è vero - non parlavo molto.
Ma non perché non avessi niente da dire.
Piuttosto perché sapevo
che non avresti ascoltato
finché non fossi rimasto solo.
---
Dici che il passato ci lega?
No.
Sei tu legato.
Io me ne sono soltanto andata.
Non per la tristezza.
Per il silenzio che non aveva me dentro.
---
E perché pensate sempre che amiamo quando fa male?
---
Sai che mi sei mancato di più
quando eri accanto a me,
ma guardavi attraverso di me
come attraverso una finestra che non si apre mai?
---
Lo ammetto,
ho letto le tue poesie.
Ho riso dove pensavi che avrei pianto.
Ti ho amato esattamente quanto tu mi conoscevi.
Neanche un grammo di più.
---
Perché Angie non resta.
Angie si ricorda.
Come un profumo che non si produce più.
Come un errore che rifaresti ancora,
ma stavolta cosciente.
---
E mentre tu vai verso qualcosa,
io sono già arrivata -
in un luogo dove non sono argomento
ma silenzio.
---
P.S.
Quando la prossima volta vorrai incontrarmi -
incamminati verso te stesso.
Se là non mi trovi,
vuol dire che finalmente sono - libera.
---~~~~~--
MEĐUNARODNA KOMORA PISACA I UMJETNIKA
Konfederacija medija CIESART-a
CIESART Europa
CIESART Francuska
CIESART Urugvaj
CIESART Trinidad i Tobago
CCI UTOPIJA POETICA UNIVERSAL - NAJVEĆI PJESNICI SVIJETA, PODRUŽNICA PERU
CIESART Guantánamo
Tekst i poezija: Ankica Anchie Biskupović
Autorska prava zadržana
ANGIE
PISMO NJOJ / ANGIE:
Angie, moja damo bez imena,
možda si doista otišla,
ili si se samo bolje sakrila.
Možda sam te izgubio ja
još prije nego što si stigla.
I to je najtočnija istina.
Postoje ljudi koji izgube ljubav
kao kišobran u taksiju.
Samo što ih poslije
nebo potpuno potopi.
---
Znaš...
Stavili smo točku,
ne kao kraj -
nego kao granatu bez osigurača.
Samo čekamo kada će eksplodirati.
Na pogrešnoj večeri,
u previše vina,
ili u nekom stranom parfemu koji miriše na tebe.
---
Prošlost te nosi unaokolo kao poštanski paket bez adrese.
Vraća se pošiljatelju -
meni.
---
Angie,
zašto si hodala kao odgovor,
a govorila kao upitnik?
Zašto si imala oči koje bole
kad ih predugo gledaš?
Zašto si mirisala na odlazak
čim bi te netko zagrlio?
---
Jednom sam ti rekao:
„Ne idem nikamo.“
A ti si rekla:
„To je najstrašnija rečenica.“
---
Od tada idem.
Prema nečemu.
Prema ničemu.
Prema tebi u drugima.
---
Jutra su, Angie, najgora kazna.
Krevet više nije krevet -
nego sudnica.
A ja sam kriv bez odvjetnika.
Kriv što nisam znao gdje sam te trebao čuvati:
među dlanovima?
u prsima?
u pjesmama?
---
Angie...
Moje laži su najiskrenije.
Moje slabosti najpoželjnije.
Moji padovi - okomiti!
---
Ali, ako se ikada ponovno pojaviš,
makar samo kao poruka poslana na pogrešan broj,
makar samo kao reklama koju nije moguće zatvoriti,
makar samo kao pogreška u algoritmu srca...
Nemoj odmah otići.
Popij sa mnom barem gutljaj tišine,
da znam da nisam zaboravio tvoj glas.
Jer ni bol više ne zvuči isto
kada ne dolazi od tebe.
---
Potpisano:
Onaj koji je znao tvoje pravo ime,
ali ga je radije zaboravio.
---
PISMO NJEMU:
„P. S. od Angie“
Bez imena, bezimeniji od mene,
tvoje mi je pismo stiglo.
Kasno.
Kao što to obično biva s muškarcima koji vole prekasno,
a pišu prerano.
---
Nisi me izgubio kada sam otišla.
Izgubio si me kada si me prvi put pogledao,
a glas ti nije zadrhtao.
---
Znaš, ja sam ona žena
koja ostaje u prostoriji čak i kada ode.
Ona koju svi žele spasiti,
ali nitko ne pita:
„A što ako si samo htjela malo odmoriti?“
---
I istina je - nisam mnogo govorila.
Ali ne zato što nisam imala što reći.
Nego zato što sam znala
da nećeš slušati
dok ne ostaneš sam.
---
Kažeš da nas prošlost veže?
Ne.
Ti si vezan.
Ja sam samo otišla.
Ne zbog tuge.
Nego zbog tišine u kojoj nije bilo mene.
---
I zašto uvijek mislite da volimo samo kada boli?
---
Znaš li da si mi najviše nedostajao
dok si bio pokraj mene,
a gledao kroz mene
kao kroz prozor koji se nikada ne otvara?
---
Priznajem,
čitala sam tvoje pjesme.
Smijala sam se ondje gdje si mislio da ću plakati.
Voljela sam te točno onoliko koliko si me poznavao.
Ni gram više.
---
Jer Angie ne ostaje.
Angie se pamti.
Kao parfem koji se više ne proizvodi.
Kao pogreška koju bi ponovno napravio,
ali ovoga puta svjesno.
---
I dok ti ideš prema nečemu,
ja sam već stigla -
na mjesto gdje nisam tema,
nego tišina.
---
P. S.
Kada me sljedeći put budeš želio susresti -
kreni prema sebi.
Ako me tamo ne pronađeš,
znači da sam napokon - slobodna.
About the Competition
The Global Poetry and Creative Writing Competition 2026 by Hashtag Kalakar showcases a diverse array of voices from across the globe. This prestigious platform invites writers to express their creativity and share their unique stories through poetry, short stories, and essays. Each submission is a testament to the power of the written word to transcend boundaries and touch the human spirit.
We extend our warmest thanks to Ankica Anchie Biskupović for sharing "Angie" with us in the 2026 Global Poetry and Creative Writing Competition. Your evocative poem offers a profound exploration of love and memory, resonating deeply with its readers. We appreciate your contribution to this year's competition and look forward to seeing more of your inspiring work.
About Hashtag Kalakar
Hashtag Kalakar is a creative platform dedicated to providing artists, writers, singers and other creative talents with opportunities to showcase their work and reach wider audiences through competitions, features and creative initiatives.




Comments